Daniel Zec

Daniel Zec (Osijek, 1974.) diplomirao je 2003. godine povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2011. godine obranio znanstveni magistarski rad pod naslovom Kiparstvo u Osijeku između dva svjetska rata, pod mentorstvom dr. sc. Zvonka Makovića. Doktorirao je 2020. godine na poslijediplomskom doktorskom studiju povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, s disertacijom »Život i djelo kipara Oscara Nemona«, pod mentorstvom dr. sc. Dragana Damjanovića.

Od 2007. zaposlen u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, od 2020. u zvanju muzejskog savjetnika. Bio je kustos Zbirke kiparstva 19. i 20. stoljeća i Zbirke slikarstva I. polovice 20. stoljeća. Od 2009. do 2020. kustos Zbirke plaketa i medalja te voditelj Memorijala Ive Kerdića, triennala hrvatskog medaljerstva i male plastike. Glavno područje istraživanja: umjetnost prijelaza 19. u 20. stoljeće i prve polovice 20. stoljeća. Realizirao 32 izložbe, od kojih je 14 autorskih, među kojima se izdvajaju izložbe: Osječki kipari: Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić (2008.); Retrospektivna izložba Josipa Leovića i izložba Od Diefenbacha do Dachauera: slikarstvo i skulptura simbolizma iz kolekcije Rudolfa Povischila (2012.); Antun Babić: izbor iz opusa (2015.) Hommage V. K.-u (2019.), Autoportreti iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti (2020.) te izložbe X., XI., XII. i XIII. Memorijala Ive Kerdića – triennala hrvatskog medaljerstva i male plastike (2010., 2013., 2016., 2019.).

Suradnik na znanstvenom projektu Croatia and Central Europe: Art and Politics in the Late Modern Period (1780 – 1945), pod pokroviteljstvom Hrvatske zaklade za znanost (2014. – 2016.). Suradnik na znanstvenom projektu Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije, pod pokroviteljstvom Hrvatske zaklade za znanost (2017. – 2020.).

Studijski boravio u Engleskoj 2012. godine (Leeds, London, Boar's Hill, Oxford) kao stipendist Henry Moore Instituta u Leedsu, u Bruxellesu 2016. godine te u Engleskoj 2018. godine (London, Durham, Boar's Hill, Oxford) u sklopu projekata pod pokroviteljstvom Hrvatske zaklade za znanost.

Od 2017. do 2020. u naslovnom suradničkom zvanju asistenta sudjelovao u izvođenju nastave na studiju likovne kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Od 2020. sudjeluje u izvođenju nastave na Studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Dobitnik je povelje Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za 2014. godinu, za knjigu Osječki kipari prve polovice 20. stoljeća: Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić. Dobitnik je posebnog priznanja Hrvatskog muzejskog društva za realizirani izdavački projekt u 2016. godini, za monografiju Oscar Nemon: memoari, eseji, osvrti i zapisi.

Uredio je i za tisak priredio monografiju Bogdana Mesingera Medalja – povjesnica hrvatske kulture.