Miljenko Domijan

Miljenko Domijan rođen je u Rabu 1946. godine. Poslije osnovnoga školovanja u zavičaju, u Rijeci je završio Građevinsku tehničku školu, Arhitektonski odjel, a 1967. diplomirao je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Potom u Zadru na Filozofskom fakultetu upisuje studij povijesti umjetnosti i filozofije. Već je od 1968. vanjski suradnik na Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Nakon diplome 1972. i službeno postaje konzervator pripravnik na tome Zavodu.

Nakon apsolviranoga specijalističkog studija očuvanja graditeljskoga naslijeđa ICCROM u Rimu, godine 1976. postaje ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru. U periodu od 1976. do 1991. obnovljen je i kvalitetno prezentiran niz graditeljskih, uglavnom sakralnih spomenika i provedena restauracija pokretnoga spomeničkog inventara.

Početkom 1990-ih Miljenko Domijan postaje glavni konzervator u Državnoj upravi za zaštitu spomenika kulture i prirode, a potom i u novoj organizaciji Ministarstva kulture. Od tada je organizirao i vodio brojne konzervatorske zahvate. Početkom Domovinskoga rata organizirao je evakuiranje i pohranjivanje neprocjenjive, posebno sakralne pokretne baštine na području Zadarske nadbiskupije te fizičku zaštitu graditeljskih spomenika. Još tijekom ratnih operacija, a posebno nakon prestanka sukoba, vodio je obnovu mnogih vrlo značajnih graditeljskih spomenika u Zadru, posebno u zaleđu. Aktivno je djelovao i u obnovi na područjima izvan Zadra, od Dubrovnika do Vukovara. U Dubrovniku je vodio Stručno savjetodavno povjerenstvo s UNESCO-ovim predstavnicima, a u Šibeniku predsjedao Povjerenstvom za obnovu kupole katedrale sv. Jakova. Redovito je bio prisutan u stručnim institucijama u obnovi kulturne baštine Podunavlja, posebno u Vukovaru i Iloku.

U suradnji s nadležnim stručnjacima i institucijama nekoliko je godina vodio kampanje podmorskih arheoloških istraživanja, skrbeći se o stručnoj obnovi, konzervaciji i odgovarajućoj prezentaciji, a jedan od najvažnijih rezultata toga djelovanja bilo je koordiniranje restauriranja i muzealizacije brončane antičke skulpture Apoksiomena u Malom Lošinju.

Surađivao je u organizaciji i postavu niza velikih prezentacija hrvatske kulturne baštine kao što su, primjerice, izložba zadarske sakralne baštine Sjaj zadarskih riznica u Galeriji Klovićevi dvori 1990. g, a u inozemstvu izložba Hrvati – vjera, kultura i umjetnost u Vatikanskim muzejima i tri značajne izložbe u Francuskoj: izložba o kraljevskoj obitelji Anžuvinaca u benediktinskoj opatiji Fontevraud, izložba hrvatske renesanse u muzeju francuske renesanse dvorcu Écouen, izložba hrvatskoga sakralnog srednjovjekovlja u muzeju Cluny u Parizu te izložba Apoksiomena u Louvreu.

Za svoj rad na očuvanju i obnavljanju kulturne baštine primio je brojne nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu: Nagrada za kulturu Slobodne Dalmacije; odlikovanje Republike Hrvatske Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), talijanska državna nagrada Pasquale Rotondi (1997.), Godišnja nagrada Ministarstva kulture Vicko Andrić (2004.), Nagrada Europa Nostra (2006.), Nagrada Dubrovnika (2009.), Nagrada za životno djelo Zadarske županije (2011.), Godišnja nagrada HAZU u domeni likovnih umjetnosti za očuvanje hrvatske kulturne baštine (2011.), Nagrada Ministarstva kulture Vicko Andrić za životno djelo (2012.), odlikovanje Orden sv. Save drugog reda Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve (2016.), odlikovanje Predsjednice Republike Hrvatske Red kneza Branimira s ogrlicom (2016.), Nagrada grada Zadra za životno djelo (2017.).

Objavio je stručne tekstove i članke s područja umjetnosti u brojnim publikacijama. Godine 2001. objavio je povijesnoumjetničku monografiju Rab, grad umjetnosti, a 2020. katalog izložbe fotografija Od oka k srcu.

U opsežnoj monografiji Armenia sacra – Hodočašće sakralnoj arhitekturi objedinio je svoje dugogodišnje zanimanje za povijest Armenije, sakralnu arhitekturu i fotografiju.

• 
  Preporučeno

  Miljenko Domijan

  Armenia sacra
  Hodočašće sakralnoj arhitekturi