Zdravko Malić

Zdravko Malić (1933. – 1997.) rođen je u Ljubiji (BiH) u službeničkoj obitelji. Dječaštvo i ranu mladost proveo je u Sarajevu, odakle je godine 1952. – nakon montiranoga političkog procesa, u kojem je, premda odlikaš, osuđen na gubitak prava školovanja u cijeloj BiH – došao u Zagreb, gdje je proveo ostatak života. Maturirao je 1953. na I. muškoj gimnaziji, diplomirao jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1958., a u međuvremenu je, školske godine 1956./1957. studirao francusku književnost i jezik na Sveučilištu u Strasbourgu i stekao »Diplôme Supérieur d’Etudes Françaises Modernes«. Školsku godinu 1958./1959. proveo je na Sveučilištu u Varšavi, a 1959./1960. u Krakovu specijalizirajući poljsku književnost i jezik. Godine 1965. doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s tezom Književno djelo Witolda Gombrowicza. Od 1961. do smrti bio je zaposlenik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prošavši napredovanje kroz sve znanstveno-nastavničke stupnjeve od asistenta do redovitog profesora. Bio je dugogodišnji voditelj Katedre za zapadnoslavenske jezike. Do smrti je predavao poljsku književnost, a mnogo godina i jezik. Umro je iznenada, na ljetovanju u Cavtatu, pripremajući se za predavanja u nastupajućoj školskoj godini. Godine 1969. osnovao je tada jedini hrvatski časopis za svjetsku književnost »Književna smotra«, kojemu je bio dugogodišnji glavni i odgovorni urednik, a bio je i član redakcija i suradnik mnogih značajnih publikacija, među ostalim knjige Gombrowicz (Pariz, 1971.). Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Hrvatskoga filološkog društva i dr. Za svoju znanstvenu i javnu djelatnost primio je više odličja: godine 1974. poljski Orden za zasluge za poljsku kulturu (L’Ordre du Mérite Culturel), godine 1975. Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, godine 1982. hrvatsku republičku nagradu »Božidar Adžija« za znanstvenu djelatnost, godine 1987. nagradu poljske Uprave udruženja autora ZAiKS za izuzetna ostvarenja na području prijevoda poljske književnosti i Srebrni orden za zasluge Narodne Republike Poljske (Srebrna oznaka Orderu zasługi Polskiej Rzeczypospolitej Ludowej), a 1998. Predsjednik Republike Poljske gospodin Aleksander Kwaśniewski posmrtno ga je odlikovao Časničkim križem Ordena za zasluge Republike Poljske (Krzyż oficerski Orderu zasługi Rzeczypospolitej Polskiej). Napisao je nekoliko desetina polonističkih i kroatističkih rasprava, eseja, recenzija i prikaza u domaćim i međunarodnim časopisima i drugim publikacijama. Preveo je i objavio sedam poljskih romana, četiri drame, brojne pripovijetke i stotine pjesama iz poljske, ruske i ostalih književnosti. U rukopisu je ostalo preko tisuću stranica neobjavljenih prijevoda poljskih pripovijedaka i mnogi prijevodi poezije, sada uvršteni u ovu knjigu. Bavio se i književnim radom – pisao je uglavnom kratke proze, pjesme u prozi, pjesme i eseje. Godine 1973. objavio je knjigu ogleda o poljskoj književnosti pod naslovom Polonica, a godine 1975. u VII. knjizi Svjetske književnosti, sintezu, prvu u Hrvata, Pregled poljske književnosti. Godine 1977. izišla mu je knjiga pjesama u prozi U drugom nekom gradu, godine 1978. antologija prijevoda poljske poezije pod naslovom Tijekom riječi, a 1984. objavio je u Sarajevu Antologiju poljske pripovijetke XX stoljeća. Nekoliko dana nakon smrti, u rujnu 1997., izašao je njegov izbor s prijevodima poljske nobelovke Wisławe Szymborske pod naslovom Radost pisanja. Posljednjih su godina u Biblioteci Književna smotra Hrvatskoga filološkog društva pod uredništvom i na poziv gospođe Irene Lukšić, izišle tri knjige iz Malićeve polonističke ostavštine što ih je priredila priređivačica i ove knjige: Mickiewicz itd. – Rasprave, članci i eseji o poljskoj književnosti, Zagreb, 2002., Iz povijesti poljske književnosti, Zagreb, 2004. i – u povodu 100. obljetnice rođenja Witolda Gombrowicza – Gombrowicziana, Zagreb, 2004.

• 

  Gost u kući
  Prijevodi i prepjevi iz poljskoga pjesništva

  Preveo: Zdravko Malić