Kronika aliti spomen vsega svieta vikov

Pavao Ritter Vitezović

Kronike kao povijesno-književna djela tipični su srednjovjekovni žanr. U njima se kronološkim redom po godinama, u sažetim podacima, nabrajaju događaji iz svjetske i nacionalne povijesti. U nas se pojavljuju tek koncem 16. stoljeća, kada je Anton Vramec objavio svoju Kroniku (1578.) na kajkavskom.

Sto godina kasnije veliki barokni polihistor Pavao Ritter Vitezović preuzeo je Vramčevu Kroniku, ispravio ju, uvelike nadopunio i dodao nove podatke za razdoblje do 1690. godine. Tako je njegova Kronika znatno opširnija od Vramčeve, a jezik mu je štokavska ikavica s elementima drugih govora. Za novije razdoblje, to jest sve nakon 15. st., Vitezović donosi najviše podataka iz hrvatske povijesti, a osobito u onom dodatku za 17. stoljeće, kada kao kroničar bilježi najvažnije događaje: političke, vojne i društvene. Uz te vijesti donosi i podatke iz crkvene povijesti te razne zanimljivosti o izumima, tradicijama, običajima i sl. Vitezović se služi djelima domaćih i stranih povjesničara i književnika, i citira ih, a za njemu suvremeno razdoblje koristi i vlastite izvore.

Vitezovićeva Kronika bila je u to vrijeme jedina povijesna tiskana knjiga na hrvatskom jeziku, a doživjela je još dva izdanja u 18. stoljeću. Osim što je bila jedino povijesno štivo na hrvatskom jeziku, Vitezovićeva je Kronika u velikoj mjeri služila kao izvor kasnijim povijesnim piscima i književnicima.

Od velikog Vitezovićevog opusa vrlo je malo danas dostupno javnosti. U modernim izdanjima postoje samo dva njegova djela: Lexicon Latino-Illyricum i Oživljena Hrvatska. Ovo izdanje Vitezovićeve Kronike, koje donosi faksimil prvog izdanja (230 stranica), a usporedo s izvornim tekstom i suvremenu hrvatsku transkripciju, od nezaobilazne je važnosti kao prvorazredni izvor za hrvatsku ranonovovjekovnu povijest te kao izvor za poznavanje Vitezovićeva historiografskog opusa. Osim toga, znatno pridonosi i daljnjim istraživanjima povijesti hrvatskog jezika i hrvatske političke misli. U predgovoru Kronici, naime, Vitezović izlaže vlastiti prijedlog nove hrvatske ortografije, a u njezinu "Pridavku" ocrtava obrise univerzalističkog "ilirskog" nacionalnopolitičkog programa, koji će kasnije razraditi i "kroatizirati" u svojim latinskim historiografskim djelima.

Autor transkripcije je prof. dr. Alojz Jembrih, koji je ovo izdanje priredio te mu pridodao glosarij i napisao pogovor.