Anđelima ne trebaju riječi

Josip Meštrović

Knjiga obuhvaća gotovo dvadeset godina Meštrovićeve spiritualne autobiografije. Njegova jedinstvena i dosljedna orijentacija da što nedvosmislenije izrazi razne stupnjeve vlastitoga duhovnoga razvoja čini ga posve izdvojenom pojavom u hrvatskoj književnosti. Meštrović usredotočeno prati prijelome u svojem iskustvu i o njima izvještava, slobodno se služeći svime iz tradicionalnih i modernih jezičnih prostora što mu može pomoći da postigne maksimalni mimetizam s mentalnim procesima. Najprivlačnija odlika knjige vjerojatno je njena neobična običnost: tema kojom se bavi vrlo je neobična, jer obuhvaća psihičku i moralnu dramu stvarne ličnosti, koja se, istodobno, doima kao drama Everymana, svakoga od nas. Stil kojim je pisana veoma je prisan: neusiljeno miješa biblijske intonacije gotovo s uličnim rečeničnim obrascima, prividno uzvišeno i prividno nisko, jer, zapravo, evocira stvarnost koja teži da transcendira i jedno i drugo. Ova Meštrovićeva knjiga kao da postiže najprirodniju opreku između realistične reportaže o nepoznatim mentalnim krajolicima i najprofinjenijih izraza unutarnje odriješenosti, koji su, vjerojatno, plod trenutnih, neponovljivih, uvida, sasvim neknjiških, autentičnih, a čitatelja diraju estetski svojom neočekivanošću, iskrenošću i snagom.