Barokna sakralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupije

Margareta Turkalj Podmanicki

Sakralna arhitektura prve polovice 18. stoljeća na području istočne Hrvatske, odnosno teritorija koji je danas (unutar katoličke upravne podjele) pod nadležnošću Đakovačko-osječke nadbiskupije, pokazuje tipološke i oblikovne razlike u odnosu na istovremenu arhitekturu na drugim područjima kontinentalne Hrvatske. Povjesničarka umjetnosti Margareta Turkalj Podmanicki istražila je ishodišta, uvjete i načine prihvaćanja baroknog stila na tom području.

Ishodišta je pronašla na području i u okolici Beča te na teritoriju nekadašnje Ugarske, što je logično s obzirom na činjenicu da se istočna Hrvatska nakon oslobođenja od 150 godina duge osmanske vladavine našla pod izravnom upravom Habsburške Monarhije. 

U razdoblju intenzivne revitalizacije i rekristijanizacije tog područja glavni kreativni impulsi dolazili su iz Beča i to ponajviše iz samog političkog vrha (Dvorska komora, princ Eugen Savojski) te pripadnika europskog plemstva koji stječu veleposjede na novoosvojenim područjima. Pri tome su bili angažirani strani arhitekti među kojima se mogu prepoznati Johann Lucas von Hildebrandt i njegov sljedbenik Franz Anton Pilgram, a zatim i brojni graditelji Dunavskog graditeljskog kruga koji su djelovali na podunavskom području Habsburške Monarhije, naročito na prostoru oslobođenom od Osmanlija. Kao specifičnost javljaju se primjeri crkvene arhitekture koji su po svoj prilici rad vojnih inženjera tada prisutnih na velikim graditeljskim pothvatima izgradnje utvrda u Osijeku i Slavonskom Brodu, odnosno na graničnom području prema Osmanskom Carstvu.

U istraživanju su korišteni arhivski izvori, proučene su brojne građevine in situ te njihovi komparativni primjeri na području nekadašnje Ugarske i pokrajine Donje Austrije, kao i tipologija sakralne arhitekture. Time se došlo do važnih spoznaja o porijeklu, razvoju i utjecaju prvih baroknih sakralnih građevina na području istočne Hrvatske.

Znanstveno-likovna monografija Barokna sakralna arhitektura Đakovačko-osječke nadbiskupije podijeljena je u sedam cjelina, obasiže 320 stranica s više od 300 likovnih priloga: fotografija, arhitektonskih nacrta s grafičkim obradama, povijesnih i suvremenih karata te s izvorima, kazalima i sažetkom na engleskome jeziku. Objavljena je u suizdanju s Institutom za povijest umjetnosti.