Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice

Snješka Knežević

Nema grada bez trga, ni trga bez grada. Trgovi su mjesta života i djelovanja, okupljanja i susreta, upoznavanja i dogovaranja, povezivanja i pokazivanja, trgovanja i slavljenja, iskazivanja i formiranja mišljenja; poprišta i žarišta sveukupnog života gradske zajednice. Parkovi su pak uljuđena priroda i idealizirani krajolik, oaze kontemplacije, odmora, igre i estetskog uživanja: otjelovljenje idile i paradigma raja. Ulice, napose glavne, mjesta su ne samo stanovanja, nego samopredstavljanja i integracije, kao što je to podjednako na Gornjemu gradu, Kaptolu i u Donjemu gradu.

Tako započinje knjiga Zagrebački povijesni trgovi, parkovi i neke ulice Snješke Knežević, povjesničarke umjetnosti koja je najveći dio svoje duge karijere i istraživačkog rada posvetila povijesti urbanizma i arhitekture Zagreba.

U knjizi su prikazani javni prostori koji su se formirali u 19. stoljeću, na temelju generalnih urbanističkih osnova iz 1865. i 1887. godine, dakle načinjenih prije i nakon potresa 1880. godine. Za genezu i fizionomiju tih prostora najvažnije je doba prve modernizacije, od 1850. do 1918., ali se prikaz nužno proteže do današnjih dana, do preobrazbe nekih trgova i ulica u pješačke zone te uvođenja novih namjena.

Autorica je odabrala istaknute trgove, parkove i ulice, koji čine bit arhitektonskog i kulturnog razvoja grada, i prikazala 35 javnih prostora podijeljenih u tri tematske sekvence u skladu s topografijom triju povijesnih jezgri Zagreba: Gornjega grada (Gradeca), Kaptola i Donjega grada. Uz tumačenje stilova i slijeda gradnje, valorizaciju zahvata i prikaz povijesnog konteksta, u knjizi su prikazani i projektanti, graditelji, naručitelji te vlasnici znamenitih kuća, koji su bili i sami znameniti kreatori života i kulture onodobnog Zagreba – a i mnogo šire.

Velika je pozornost posvećena povijesnoj i recentnoj vizualnoj građi, kako bi se ne samo ukazalo na značaj dosadašnjih promjena, već i što zornije uputilo na informiranu obnovu i oživljavanje bivših civiliziranih urbanih funkcija, odnosno daljnju transformaciju zagrebačkih gradskih prostora. Knjiga obasiže 552 stranice, a tekst je opremljen sa 760 arhivskih i recentnih fotografija (potonje najvećim dijelom snimio Franjo Kiš), crteža i nacrta te popisima literature i kazalom imena.

Prema uzoru na velike europske gradove koji imaju monografije povijesnih javnih prostora, ovom se knjigom ispunjava praznina u tom segmentu suvremene povijesti umjetnosti i arhitekture grada Zagreba. A nakon potresa u ožujku 2020., ona je više nego dobrodošao podsjetnik na ono što treba pamtiti i očuvati.