O stilu

Demetrije

»Djelo retora Demetrija pseudo-Falerskoga, Peri hermeneias, poznato u srednjem vijeku, prvi put tiskano 1508. u Veneciji, od 1562. popraćeno uzornim komentarom Piera Vettorija, koje je u šesnaestom stoljeću zaostajalo samo za Aristotelovom Poetikom i Retorikom, od 16. do 18. stoljeća bilo silno prošireno po cijeloj Europi, bilo na grčkom bilo u prijevodima na latinski ili na narodne jezike, u posljednja je dva stoljeća doživjelo sumrak. […]« (Guido Morpurgo-Tagliabue)

»Uistinu, mnogo toga u našem Demetriju ima izravnu i neposrednu privlačnost za svakoga tko se zanima za stil, pisani ili govorni. Njegova rasprava o stilu primjerenom za pisanje pisma s pravom je slavna i jedinstvena. Slične rasprave neće biti još stoljećima, a i tada se neće pojaviti ništa ni izbliza tako dobro. Dok u žurbi pišemo svoja nemarna pisma, kakva već danas jesu, morali bismo se prisjetiti da »svatko piše pismo kao sliku vlastite duše« i da se »pismo piše i šalje kao neka vrsta dara«. Demetrije možda nije izvorni genij poput Longina – vidjet ćemo da ima svojih slabosti – no njegova je književna prosudba gotovo uvijek razborita i očito utemeljena na njegovu vlastitom štivu i proučavanju [...]. Dok mu čitamo tekst, čini se da se iz njega pomalja vrlo određena osobnost, obdarena dojmljivošću izričaja (»svaki se gospodar obraća robu jednosložno«), pronicljivim okom (»hladnoća je stila nešto slično razmetljivosti; razmetljivac se hvali osobinama koje ne posjeduje, a pisac koji pridaje težinu sitnicama i sam nalikuje onomu tko se razmeće sitnicama«), osebujnim sarkastičnim humorom i, doista, stanovitom nezavisnošću duha koju, vjerujem, pokazuje u svom odnosu prema Aristotelu, a i drugdje. [...] Najbolje ćemo uočiti Demetrijevu vrijednost pročitamo li neku Shakespeareovu dramu ili bilo koji veliki moderni govor – bila to Gettysburška adresa, Rooseveltovi »razgovori uz kamin« ili kakav primjer churchillovskoga govorništva – imajući na umu Demetrijevo učenje o figurama i vrlinama. Njegova će važnost tada postati očigledna.« (G. M. A. Grube)