Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku

Skupina autora

Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku jedan je od najprepoznatljivijih simbola Grada i jedan od najvažnijih arhitektonskih spomenika u Hrvatskoj uopće. Izgrađena početkom 18. stoljeća (1707.–1715.) na »najljepšem mjestu u gradu« – na otvaranju Place prema Kneževu dvoru i stolnici, ova besprijekorno obnovljena crkva sa svojom opremom pripada samom vrhu dubrovačke umjetničke produkcije od srednjega vijeka do danas.

Barokna crkva kakvu danas poznajemo treća je po redu crkva posvećena sv. Vlahu, zaštitniku kojega Dubrovčani štuju više od tisuću godina. Podignuta na mjestu kasnosrednjovjekovne crkve, izgrađena je u vrijeme obnove Dubrovnika nakon katastrofalnog potresa 1667. godine. Glasoviti mletački graditelj i kipar Marino Groppelli oblikovao je impresivno zdanje, povezavši dominantnu struju rimskog baroka s njegovom venecijanskom inačicom, prilagođenom duhu grada. Starije faze ove građevine, iz kojih je sačuvan dio opreme poput kipa sv. Vlaha, svjedoče pak o najznačajnijim etapama urbanističkog razvitka Dubrovnika.

Autori tekstova uvaženi su znanstvenici i stručnjaci predvođeni urednicom Katarinom Horvat-Levaj: Antun Baće, Silvija Banić, Željka Čorak, Bojan Goja, Nella Lonza, Ana Marinković, Daniel Premerl, Radoslav Tomić, Ivan Viđen i Danko Zelić. U dvije velike cjeline, s požarom iz 1706. godine kao povijesno-tematskom razdjelnicom, monografija analizira povijest štovanja svetog Vlaha, problematiku ishodišta objekta, ostatke iz romaničko-gotičkog razdoblja, građevni sklop barokne faze, kiparsku i slikarsku građu, oltare i opremu u crkvi, liturgijske predmete, zavjetne darove i nakit, crkveno ruho te restauraciju crkve nakon Domovinskog rata.

Monografija Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku uvidom u novootkrivene dokumente rasvjetljuje nepoznanice o smještaju prve ranosrednjovjekovne crkve i donosi rezultate novih istraživanja romaničko-gotičke crkve i njezina inventara, valorizaciju barokne crkve u europskom kontekstu s posebnim naglaskom na nove spoznaje o njezinu venecijanskom projektantu, nove atribucije baroknog inventara i novo vrednovanje zahvata u 19. i 20. stoljeću.

Monografija obasiže 460 stranica; tekst prate arhitektonski nacrti (izradili Ivan Tenšek, Ivana Valjato-Vrus i Davor Zuljan), tabelarni prikazi analiza arhitektonskog tipa te 750 fotografija (najvećim dijelom snimio Paolo Mofardin), koje osim arhitekture i umjetnina crkve sv. Vlaha ilustriraju i druga djela Marina Groppellija. Na kraju knjige nalaze se katalog umjetnina; dokumenti, izvori i literatura te kazala osoba, lokaliteta i spomenika.

Objavljivanjem prve sveobuhvatne monografije o crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku obilježena su dva velika jubileja: tristota obljetnica dovršetka gradnje barokne crkve i tisuću sedamstota godišnjica mučeništva sv. Vlaha.

Ovaj je projekt zajednički izdavački pothvat ArTresor naklade, Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, Zborne crkve sv. Vlaha u Dubrovniku i Dubrovačke biskupije.