Arhitektonski prostor

Hans van der Laan

Knjiga počinje s naoko jednostavnim polazištem, čovjekovim empirijskim iskustvom prirodnoga prostora, da bi se postupno došlo do razrade sustava arhitektonskog projektiranja. Spajajući arhitektonsku teoriju, filozofiju i psihologiju, sustavno se preispituju sami temelji discipline: odnos prirode i arhitekture; odnos prostora, oblika i veličine; odnos unutarnjega i vanjskoga; odnos punoga i praznoga; mogućnost formiranja objektivnih mjera i proporcija ne samo na razini jedne zgrade nego u cijelom našem životnom okruženju, što je čin svjesnoga izbora iz beskonačnog niza mogućnosti.

Van der Laanova je koncepcija arhitekture istodobno i univerzalnija i specifičnije arhitektonska od većine prijašnjih. Univerzalnija je zbog činjenice da polazi od čovjekovog najelementarnijeg iskustva, njegovog sučeljavanja s prirodnom i prostornom okolinom. Specifičnija je po tome što se temelji na eksperimentalno provjerenim izravnim iskustvima arhitektonskih oblika. Niz drugih teorija pokušava arhitekturne oblike ili izvesti iz neoblikovnih uvjeta kao što su funkcije ili konstrukcije arhitekture – važnih, naravno, pri projektiranju ali nebitnih pri percipiranju – ili ih povezati s nekim društvenim uređenjem, ideologijom, dominirajućim ukusom. Van der Laan ne zanemaruje zahtjeve uporabe zgrade, tehnike i materijala gradnje, ali smatra da ti zahtjevi više podliježu etičkim nego estetskim principima te ne rezultiraju pravom arhitektonskom kvalitetom.

Svojim razrađenim sustavom mjera i proporcija, koji primjenjuje i na arhitektonski prostor i na arhitektonske oblike, Van der Laan nastoji formirati gramatiku oblikovnog jezika, imanentnog i prirodi i čovjekovim djelima. Svjestan je da poznavanje takve gramatike ne može arhitektu garantirati kvalitetu u većoj mjeri nego što poznavanje logike instrumenta ili jezičnih pravila garantira kvalitetu nekom muzičaru ili pjesniku, ali je ipak ključno u snalaženju pred zadaćama i prosudbama arhitekture.

Zbog svoje izvornosti, domišljenosti i širine knjiga obogaćuje skromno područje teorije arhitekture u Hrvatskoj. No zbog svoje univerzalnosti i zbog dosljednog, logičnog i razumljivog načina izlaganja, knjiga nije korisna samo arhitektima nego svima koji promišljaju, osvješćuju, planiraju i oblikuju prostor u kojemu živimo.