Mirogoj
Povijest i baština multikonfesionalne nekropole Zagreba

Dragan Damjanović

Snažan rast gradova i općenito stanovništva u 19. stoljeću pred javne institucije i društvo u cjelini stavio je brojne nove izazove. Uz osiguravanje dovoljnih količina pitke vode, izgradnju odvoda i kanalizacije te suvremene prometne infrastrukture, među najvažnije se ubraja i osiguranje adekvatna mjesta pokopa, prikladna s obzirom na nove sanitetske propise, ali i estetske nazore onoga vremena. U svim većim gradovima utemeljuju se stoga nova groblja ili značajno proširuju stara, najčešće odlukama lokalnih organa vlasti koje su na te poduhvate primorali novi državni zakoni.

Kako je istodobno riječ o razdoblju koje je, zahvaljujući rađanju nacionalnih ideologija i razvoju povijesnih znanosti, bilo izrazito opsjednuto prošlošću i njezinim komemoriranjem, grobljima i pojedinačnim grobovima kao mjestima koja su čuvala memoriju kako na velikane domovine, naroda ili lokalne zajednice tako i na preminule članove obitelji posvećuje se osobita pozornost. Posvuda po Europi, a istodobno i u dijelovima svijeta u koje europski kolonizatori prenose svoje koncepcije smrti, memorije i reprezentacije moći, podižu se stoga novi monumentalni grobljanski kompleksi, a na njima raznoliki raskošni mauzoleji i spomenici koji postaju simbolima civiliziranosti zajednica, obitelji i/ili pojedinaca koji ih grade.

Sličan proces obilježio je i grad Zagreb. Iako se radilo o relativno malenome gradu na rubu habsburškoga imperija, koji je do Prvoga svjetskog rata dosegao tek oko 80.000 stanovnika, arhitektonski okvir njegova središnjega gradskog groblja Mirogoj, izgrađen prema projektu arhitekta Hermana Bolléa, pripada najmonumentalnijim grobljanskim kompleksima srednje Europe te se smatra remek-djelom hrvatskoga historicizma. Nigdje ni na srednjoeuropskim ni na talijanskim grobljima 19. i početka 20. stoljeća nije na sličan način riješen odnos arkada i paviljona pokrivenih kupolom. Zahvaljujući pak okolnosti da je sagrađen na padini, nizanje paviljona stvorilo je iznimno slikovitu cjelinu koja se uzdiže nad obroncima sjevernoga ruba Zagreba posljednjih stoljeće i pol.

Monografija Mirogoj – Povijest i baština multikonfesionalne nekropole Zagreba Dragana Damjanovića, objavljena u suizdanju sa Srpskim narodnim vijećem, prikazuje povijest izgradnje Mirogoja s naglaskom na gradnji njegova arhitektonskoga okvira – arkada i paviljona – uz komparativne primjere stilskog rješenja iz sličnih kompleksa na području južne i srednje Europe. Specifičnosti Mirogoja stavljene su u društveni, politički i kulturni kontekst vremena kada je groblje utemeljeno i građeno. Knjiga je opremljena s više stotina arhivskih i suvremenih fotografija, ilustracija i nacrta te iscrpnom bibliografijom i kazalom imena.