Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu

Bojan Marotti

Mnogi su stariji hrvatski pisci, a osobito sastavljači rječnika i pisci gramatika, zapisivali određene znakove iznad slova, pri čem je značenje tih znakova, od pisca do pisca, bilo vrlo različito. Tim se znakovima najčešće označivao naglasak, ali katkada i samo kračina ili duljina samoglasnika, a gdjekada i nešto posve treće. Bojan Marotti za takve znakove rabi riječ nadslovak, budući da se a priori ne može reći što takav znak u pojedinoga pisca znači.

U svome je rukopisnome rječniku pod naslovom Lexicon Latino-Illyricum i Pavao Ritter Vitezović rabio takve znakove, i to kako pri zapisu hrvatskih riječi, tako i pri zapisu latinskih riječi. Taj je rukopisni rječnik za objavljivanje (2010.) priredio Bojan Marotti, a ova je knjiga nastajala usporedno s radom na priređivanju Vitezovićeva rječnika.

Knjiga se sastoji od dvaju svezaka:

I. svezak

U Uvodu se razmatra uporaba nadslovaka u hrvatskoj tradiciji u rasponu od 250 godina, tj. od Kašićeve gramatike Institutiones linguae Illyricae (1604.), pa do Ilirske slovnice Vjekoslava Babukića (1854.) te Slovnice Hèrvatske Antuna Mažuranića (1859.). To je razdoblje u kojem se rabe tri znaka naslijeđena iz tradicije grčkih gramatika. Analizom gramatika (Kašić, Della Bella, Starčević, Brlić, Babukić) i književnog djela (Knežević) pokazuje se raznolikost uporabe tih triju znakova u hrvatskoj tradiciji.

Prvi dio bavi se nadslovcima na latinskim riječima, kojih u Lexiconu ima 1506 (različitih) odnosno 1810 (ukupno). Razmatraju se svi primjeri, a analiza pokazuje da Vitezović rabi nadslovke na dvjema razinama: na prozodijskoj (kada bilježi duljinu odnosno kračinu samoglasnika) i na neprozodijskoj (kada označava različite vrste riječi i određene padežne dočetke).

Drugi dio razmatra nadslovke na hrvatskim riječima obilježenih nekim nadslovkom. Ima ih 9535, a analiziraju se riječi razlikovnice, te se navode svi primjeri koji se u rječniku javljaju u istovjetnu zapisu 5 ili više puta (ima ih 207). Ta je čestota istovjetnoga zapisa određene riječi vrlo važna, jer pokazuje ustaljenost određenoga zapisa, a ne njegovu slučajnost ili nasumičnost. Kao i kod latinskih, tako i kod hrvatskih riječi Vitezović nadslovke rabi na dvjema razinama: na prozodijskoj i na neprozodijskoj. No u slučaju hrvatskih riječi uporaba na neprozodijskoj razini posve je iznimna, a uobičajena je poraba na prozodijskoj razini.

Na kraju sveska nalaze se prilozi s popisima svih primjera latinskih riječi s nadslovkom.

II. svezak

Drugi svezak sadržava još četiri priloga, koja se tiču hrvatskih riječi s nadslovkom. Posebno treba upozoriti na veliku preglednicu (8. prilog, obuhvaća oko 400 stranica), u kojoj se donosi popis svih hrvatskih riječi pojavnica s nekim nadslovkom, i to tako da se svaka riječ navodi u tri zapisa: u Vitezovićevu, u današnjem i u dvonadslovnome zapisu. Takva se usporedba triju zapisa sreće vrlo rijetko, pogotovo kada je provedena na tako velikoj građi (gotovo 10.000 riječi). Važno je istaknuti primjenu dvonadslovnoga zapisa pri razmatranju naglaska, što je pristup, koji premda u nas još nije u potpunosti zaživio, zacijelo znanstveno najutemeljeniji. Takav je pristup proveden u čitavoj knjizi.
 

• 

  Bojan Marotti

  Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu I.
  Opći dio (opis). Prilozi latinski

  Prvi svezak razmatra uporabu nadslovaka u hrvatskoj tradiciji te popisuje i analizira sve nadslovke na latinskim i hrvatskim riječima u Vitezovićevu Lexiconu.

   

  Više...

• 

  Bojan Marotti

  Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu II.
  Prilozi hrvatski

  Drugi svezak sadržava četiri dodatna priloga s popisima hrvatskih riječi s nadslovkom u Vitezovićevu rječniku Lexicon Latino-Illyricum.

  Više...